Čak i oni koji nikad nisu učili francuski jezik, besprijekorno izgovaraju tu slatku malu riječ: croissant! Savršeno hrskav izvana i mekan iznutra, pravi je odabir za brz i ukusan doručak, desert ili međuobrok. Čini li se i vama ponekad da ta jednostavna slastica od lisnatog tijesta i maslaca posjeduje neke čarobne moći? Jer kako drugačije objasniti činjenicu da jedan mali, topli i mirisni croissant (pogotovo u kombinaciji sa šalicom kave) može popraviti i najneperspektivniji dan? Dok ljubitelji slatkog ne mogu zamisliti život bez onih s punjenjem od čokolade, lješnjaka, badema ili grožđica, ljubitelji slanog preferiraju croissante punjene šunkom, jajima, sirom i začinskim biljem…

Croissant je jedna je od onih poslastica koje kao da su stvorene da nam uljepšaju život, a o njegovom nastanku raspreda se više teorija. Iako nosi francusko ime te spada među zvijezde klasičnog francuskog doručka, prema predaji je nastao u – Austriji. Bilo je to 1683. u vrijeme turske opsade Beča. Noću su u tom gradu bili budni jedino stražari na bedemima i vrijedni bečki pekari, koji su do jutra pekli kruh za izgladnjelo stanovništvo i branitelje grada. Jedne su noći pekari čuli buku iz podzemlja i o neobičnim zvukovima izvijestili zapovjednike obrane. Ispostavilo se da Turci pokušavaju prokopati tunele te na taj način upasti u Beč, što su njegovi branitelji, zahvaljujući revnim pekarima, uspješno spriječili. A pekari su, u čast obrane grada i osujećenog turskog napada, sljedeće jutro sugrađane počastili pecivom od maslaca i brašna koje su ispekli u obliku polumjeseca (simbola s turske zastave). Nakon odlaska Turaka ta je poslastica postala omiljeno austrijsko pecivo (tamošnji pekari zvali su ga kipfel), a postoje dvije teorije o tome čemu može zahvaliti svoju golemu popularnost u Francuskoj, kao i ime croissant (francuska riječ za polumjesec). Prema jednoj, “kriva” je Marija Antoaneta, kći austrijske carice Marije Terezije i supruga francuskog kralja Luja XVI., koja ih je jako voljela i često zahtijevala od francuskih pekara da joj ih peku. Prema drugoj teoriji, odgovoran je austrijski artiljerijski časnik August Zang, koji je u prvoj polovici 19. stoljeća otvorio pekarnicu u Parizu i “navukao” Francuze na tu finu slasticu. Do te mjere da su je odlučili- posvojiti!

I dok je svoju gastronomsku popularnost croissant davno stekao, ne bi to bilo to bez onih 15 minuta warholovske slave, koju može zahvaliti maloj, ali legendarnoj “glumačkoj” ulozi u kultnom filmu “Doručak kod Tiffanyja”. Sjećate li se prve, ranojutarnje scene u kojoj Audrey Hepburn izlazi iz taksija u elegantnoj Givenchyjevoj haljini, zaustavlja se pred izlogom svoje najdraže draguljarnice Tiffany&Co i grickajući croissant sanjari o ljepšem i uzbudljivijem životu koji je čeka u budućnosti. O da, to je taj pozitivni “croissant efekt”!