Uz Eiffelov toranj, bocu vrhunskog Chardonnaya te nezaboravne šansone Edith Piaf i Charlesa Aznavoura, jedan od najpoznatijih i najdražih simbola Francuske u svijetu definitivno je baguette! Taj ukusni tanki kruh, poznat po hrskavoj korici i izduženoj formi (standardna dužina baguette de pain ili u prijevodu krušnog štapića iznosi između 55 i 65 cm, no može biti i duži) neodoljivo asocira na ljupke francuske pekare, ali i gastronomijom vječno opsjednute Parižane, koji ne mogu zamisliti dobar obrok bez komada baquetta u ruci. Rezanje nožem je grijeh. Baquette se kida, a svakog tko prekrši to “sveto” pravilo, domaćini će pristojno upozoriti: on ne coupe pas le pain, on le rompt! (kruh se ne reže nego kida). Bilo da se doručkuje, obilno namazan Nutellom ili marmeladom, gricka sam, kao ukusni i zasitni međuobrok, servira uz tanjur variva ili pečenog mesa, baguette savršeno igra svaku gastronomsku ulogu koja mu se zada. I tako još od davnog 18. stoljeća, kad je nastao. Kolika mu je popularnost, najbolje svjedoče sljedeći podaci: svake sekunde u Francuskoj se pojede 320 baguetta, što znači da ih se na godišnjoj razini pojede vrtoglavih deset bilijuna!

Postoje pravila kako pravi baquette mora mirisati, izgledati i kako se priprema. Kad je proizvodnja kruha u pitanju, Francuzi joj pristupaju krajnje ozbiljno. Znate li da je francuska vlada 1993. donijela Decret Pain tj. zakon o kruhu? Dotični propisuje da tradicionalni domaći baguette prodavan u francuskim pekarama koje ispunjavaju uvjete da nose naziv boulangerie, mora biti izrađen u prostoriji gdje se i prodaje, u njegovoj pripremi se smiju koristiti samo četiri sastojka – brašno, voda, sol i kvasac, te mora težiti 250 grama. Nema šale s francuskom kuhinjom, a pogotovo kruhom bez kojeg prosječan Francuz ne može zamisliti život. Baguetti se peku u posebnim parnim pećima, jer je para ključna u pripremanju ove krušne delikatese, moraju biti zlatno žute boje te imati tanku, oštru rupičastu koricu, koja uz malo pritiska puca. Baš kao i živci patriotski nastrojenih Francuza kad im neki nadobudni “povjesničar” kulinarstva iznese teoriju da baguette, baš kao i croissant, nije francuska već originalno austrijska delicija, koju su Francuzi “prisvojili”.

Za “prekrštavanje” tradicionalnog austrijskog kruha u francuski baguette navodno je zaslužan austrijski artiljerijski časnik August Zang, koji je 1838. otvorio pekarnicu u Parizu i u nju instalirao bečku parnu peć, te počeo proizvoditi prefine krušne proizvode. Bez obzira na to gdje se davnih dana “upisao” u matičnu knjigu rođenih, činjenica je da baguette danas ponosno nosi svoje francusko državljanstvo, na radost njegovih obožavatelja diljem svijeta.