Priča o čokoladi počinje ispod jednog malog neuglednog drveta što raste u tropskim šumama Amerike. Visoko svega četiri do osam metara, ne bi preživjelo bez “pomoći” drugih vrsta, tj. višeg drveća koje ga svojim krošnjama štiti od sunca i vjetra. Tako ugodno “ušuškano”, i na sigurnom od prirodnih nepogoda, to malo drvo daje prilično nelijepe smećkastosive plodove, bez kojih ipak mnogi od nas ne mogu zamisliti život.

Da, govorimo o drvu kakaovca i njegovom sjemenu, koje se melje u prah, miješa sa šećerom, mlijekom i raznim drugim sastojcima u najfiniju stvar na svijetu – čokoladu! Drevni Maji prinosili su žrtve u čast bog kakaa Ek Chuaha, sjemenke su bile vrijedne poput zlata, tj. služile kao sredstvo plaćanja, a tamošnji trgovci brzo su ih počeli prodavati Astecima. Sjeme je zainteresiralo i slavnog istraživača Kolumba koji ga je donio na španjolski dvor, gdje isprva nije pobudio nikakvo zanimanje.

Europljane će zaintrigirati tek nakon što španjolski konkvistador Cortes u Južnoj Americi proba Xocolati, toplu kakaovu tekućinu, koju mu je ponudio astečki vladar Montezuma. Asteci su napitak od kakaova sjemena pili s dodatkom cimeta i vanilije, no tek će Europljani od sjemenki napraviti slatkiš, kad im dodaju – šećer!

Španjolski redovnici su prvi u Europi pripravljali tekuću čokoladu, tj. zrna kakaovca miješali sa šećerom i cimetom, a čokolada kakvu poznajemo i volimo danas nastala je 1828., zahvaljujući Nizozemcu Conradu J. van Houtenu koji je patentirao hidrauličnu prešu koja je mrvila zrna u kakao prah. Englezi su pak otkrili kako taj prah pomiješati sa šećerom I rastopljenim kakao maslacem i tako je nastala prva čokolada. Onda joj je Švicarac Daniel Peter dodao mlijeko i – ostalo je- slatka povijest!