Još je kao dječak počeo raditi u pekari, da bi kao 27-godišnjak postao vlasnik jedne, u malom normandijskom mjestu Pont Audemer. Zahvaljujući strasti prema spravljanju različitih slastica i pekarskih proizvoda te neiscrpnoj energiji, Gustavova pekara veoma je brzo stekla popularnost te postala omiljeno mjesto sofisticiranih Parižana na putu prema njihovim seoskim imanjima. Slijedilo je otvaranje dućana u Parizu.

Što je Gustavove pekarske proizvoda I slastice činilo drugačijima i primamljivijim od drugih? U to su vrijeme bile popularne slastice prepune masti i šećera, no ljudima su dosadile te prezasitne kalorijske bombe pa su s oduševljenjem dočekali nove, laganije poslastice koje im je Lenotre ponudio. Voćni pirei, lagane kreme i svježe voće u kolačima, na kojima je inzistirao, stekle su instant popularnost. Njegove torte i kolači postali su moderni klasici kopirani od slastičara diljem svijeta, a Gastonovo carstvo počelo se širiti nakon što je 1971. Otvorio Lenotre kulinarsku školu te razgranao fantastičnu i kvalitetnu catering službu, koja je bila i službeni catering na svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj 1998.

Kako bi zaštitio kvalitetu svojih proizvoda, Gustave se posvetio razvoju tehnika zamrzavanja pekarskih proizvoda, koristeći najnoviju tehnologiju i vrhunsko laboratorijsko osoblje. Time je uspio produžiti rok trajanja svojih proizvoda bez upotrebe štetnih konzervansa, pa mnogi stručnjaci smatraju da je vlastoručno zaslužan za masovnu proizvodnju i korištenje zamrznutih pekarskih proizvoda, koji svojom kvalitetom nimalo ne zaostaju za onim svježim. Učenici u njegovoj školi uče ono što je Gustav uvijek govorio, a to je da nema vrhunskog pekara ni slastičara ako ne posjeduje ove kvalitete: strast i predanost prema poslu te poštovanje prema proizvodu.

Priča o čokoladi

Da, govorimo o drvu kakaovca i njegovom sjemenu, koje se melje u prah, miješa sa šećerom, mlijekom i raznim drugim sastojcima u najfiniju stvar na svijetu – čokoladu! Drevni Maji prinosili su žrtve u čast bog kakaa Ek Chuaha, sjemenke su bile vrijedne poput zlata, tj. služile kao sredstvo plaćanja, a tamošnji trgovci brzo su ih počeli prodavati Astecima. Sjeme je zainteresiralo i slavnog istraživača Kolumba koji ga je donio na španjolski dvor, gdje isprva nije pobudio nikakvo zanimanje.

Europljane će zaintrigirati tek nakon što španjolski konkvistador Cortes u Južnoj Americi proba Xocolati, toplu kakaovu tekućinu, koju mu je ponudio astečki vladar Montezuma. Asteci su napitak od kakaova sjemena pili s dodatkom cimeta i vanilije, no tek će Europljani od sjemenki napraviti slatkiš, kad im dodaju – šećer!

Španjolski redovnici su prvi u Europi pripravljali tekuću čokoladu, tj. zrna kakaovca miješali sa šećerom i cimetom, a čokolada kakvu poznajemo i volimo danas nastala je 1828., zahvaljujući Nizozemcu Conradu J. van Houtenu koji je patentirao hidrauličnu prešu koja je mrvila zrna u kakao prah. Englezi su pak otkrili kako taj prah pomiješati sa šećerom I rastopljenim kakao maslacem i tako je nastala prva čokolada. Onda joj je Švicarac Daniel Peter dodao mlijeko i – ostalo je- slatka povijest!